Očekivanja kada otvaramo firmu
Kada otvaramo firmu svi smo nabrijani i nadamo se da imamo poslovnu ideju od milion dolara. Uvjereni smo da je naš proizvod toliko genijalan, da mislimo da će se tisuće kupaca pojaviti ispred naših vrata na dan kada krenemo live.
„Moj business je moja beba, dao sam sebe u to, i znam da je savršeno, svi će biti oduševljeni...“
Ovo je razmišljanje svakog poduzetnika kojeg sam ikad upoznala. Najgore je onima koji ulože par godina i hrpu love u stvaranje tog proizvoda na temelju svog osjećaja da imaju super proizvod i da će ga svi htjeti, bez da su provjerili postoji li zaista potreba za tim na tržištu.
Realnost nakon što otvoriš firmu
Iako smo možda očekivali instant put do novog Porschea, nagrade i slavu, sad nas je zapljusnula realnost poduzetništva – birokracija bez logike, tehnički izazovi u razvoju proizvoda, neodgovorni dobavljači, legalne zapreke, globalna pandemija, Slavka sa šaltera koja te uvjerava da ti još uvijek treba pečat i stotine drugih problema koji su postali dio naše svakodnevice.
Počinjemo shvaćati da poduzetništvo zapravo donosi i tisuće neplaćenih prekovremenih, beskonačan broj neuspjeha, zapreka, prepreka, i počinjemo sumnjati da možda to ipak nije bila prava poslovna ideja koja će nas učiniti milijunašem.
Ovo je pola razloga zašto 90% startupova propadne u prvoj godini. Razočaranje. To nije to. Ne isplati se.
Druga polovica je to što se uglavnom previše emocionalno vežemo za naš proizvod i za način na koji ga pokušavamo prodati, da čak i ako vidimo da nešto ne ide dobro, ne možemo si to priznati. Umjesto da se prilagodimo tržištu, mi tvrdoglavo guramo ono naše, točno kako smo to zamislili, dok god se ne umorimo i odustanemo.
Radiš duplo više, u prvoj godini poduzetništva uglavnom zarađuješ duplo manje i sretan si s tim jer voliš to što radiš, i vjeruješ da će te to dovesti do tvog cilja. Drži te to što vjeruješ u sebe (i što znaš da nemaš izbora jer mrziš imati šefa i jedini način da budeš sretan na nekom poslu je to da zaposliš sam sebe).
Moje osobno poduzetničko iskustvo
2012-2015 – Malo prije mog 18. rođendana, našla sam se u situaciji gdje sam prijateljici pomagala s organizacijom evenata, promotora, supervizora, hostesa. Bila sam organizirana, radišna i puna entuzijazma ali nisam imala novaca. Otvorila sam Facebook profil „Štiklama do vrha“ za organiziranje evenata jer mi je to bio jeftiniji kanal komunikacije nego slanje sms poruka. Ispalo je da u Šibeniku i Zadru tada nije postojala niti jedna agencija, a veliki brendovi kao što su Johnnie Walker, Smirnoff, Aperol, Heineken itd. su planirali 60-80 evenata u Dalmaciji za iduća 3 mj. Našli su me preko fejsa, i puf odmah sam dobila 10ak velikih ugovora te koordinirala oko 60ak ljudi to ljeto. Našla sam se na pravom mjestu u pravo vrijeme. Par godina ovo mi je donosilo puno zabave, iskustva i kontakata, ali nisam znala delegirati i došlo je do zasićenja i burn outa. Taman sam razmišljala da li da odustanem od svega, a onda mi je ekipa iz Koprivnice uletjela da želi kupiti firmu.
2015-2016 – Započela sam nekoliko poslovnih ideja koje nisu zaživjele. Fast food Delicious food u Šibeniku, turističku agenciju Chase Your Dreams i još nekolicinu mojih ideja čiji brending nikada nije ugledao svjetlo dana. Paralelno s tim radila sam i hrpu dodatnih poslova, išla na dodatne edukacije i prolazila kroz krizu identiteta. Tada sam mislila da je razlog neuspjeha - nema dovoljno prometa, ili zaposlenici su neodgovorni, ili ponuda nije dobra, ili to nije prava ideja... Sada znam točno u čemu je bio ključ.
2017 – Informatička firma MIB SIS angažirala me da u njihovo ime otvorim wine tasting turističku agenciju, zbog toga sam otišla u London. Pronašla sam im 6 partnera u Londonu i ture su bile spremne.
2018 – Moja poslovna partnerica (i best frendica) Lorena i ja otvorile smo u Londonu consulting firmu Flexi Consulting. Obzirom da obje volimo pomagati ljudima, preko Fleksi Consultinga smo odradile puno pro bono projekata. Taman kada sam bila razmišljala da je ta naša firmica na kraju ipak možda time-consuming hobi a ne profitabilan business, naš trud se počeo isplaćivati. Preko preporuka i networkinga smo dobile 9 projekata u Londonu u prvoj godini. Od velikih NGOs kao što je Resource for London do nekakvih interim uloga kao što je business development za AI Startup DataSine ili postavljanje franšize za pogrebna poduzeća Beyond, strukturiranje operativnih procesa u bolnici SW Clinics itd. Uspjeli smo tu dogurati skoro do toga da svaka od nas ima plaću onih Kolindinih famoznih 8000 eura mjesečno za remote rad, a neke firme koje su me angažirale kao npr. Allen Career Institut su danas vrijedne biliune dolara.
Još uvijek nisam sigurna da je consulting prava riječ za ono što radimo, konzultanti obično samo savjetuju i daju reporte, mi uvijek na kraju i implementiramo cijeli taj plan koji smo napravili. Još uvijek tu i tamo uzmem neki zanimljivi projekt, ali odmakla sam fokus od consultinga jer ne vidim načina za poslovni rast.
Dođem u firmu, vidim koje izazove imaju, i pomognem im da ih riješe, nisam još uspjela naučiti kako da to delegiram nekom drugome. Moj krajnji cilj je ona ideja s početka priče, pasivni prihodi dok ja pijem koktele na Bora Bori, a to u ovoj varijanti nije moguće.
2019 – Nova ideja. Remote Bob. Virtualni asistenti. S jedne strane vidjela sam da firme u Londonu trebaju pomoć s administracijom i marketingom, s druge strane puno ljudi s Balkana koje poznajem su sposobni i nezaposleni. Počela sam ih spajati. 2019. sam imala novaca ali nisam imala vremena, pa sam zaposlila tim da kreira business umjesto mene. Greška. Potrošili smo oko 15 000 eura, rezultat je bio nula.
2020 – Krenula je korona, otkazao mi je se consulting projekt, uz to sam zaglavila u Indiji sa samo jednom torbom stvari u lock downu koji je na kraju potrajao 6 mjeseci. Imala sam vremena i strašno me mučilo zašto Remote Bob nije uspio. Je li moj plan bio loš, ili ekipa koju sam zaposlila nije to dobro odradila. Odlučila sam sama ispočetka proći sve iz plana, da otkrijem gdje je zapelo, koji je korak bio krivi. Nula uloženih eura ovaj put. Samo moje vrijeme. Pronašla sam 22 nova klijenta za Remote Bob tijekom 2020 godine od trećeg do 12og mjeseca. Izgleda da je plan bio dobar, ali nisam uspjela zaposliti prave ljude da to vode u prethodnoj godini.
2021 – Remote Bob je udvostručio prihode, sad nas je 16 u timu. Do sada je bio organski rast, ali kroz idućih 6 mjeseci planiram 10x rast jer ćemo krenuti s PPC i PRom, i još uz to imam par projekata koji su nešto što stvarno obožavam raditi.
I konačno, starter pack za stvaranje uspješne firme
1. Innovativna, originalna poslovna ideja, nešto drugačije, posebno. Ako gradite nešto što već postoji na tržištu, vi ste zapravo samo kopija koja zaostaje par godina za konkurencijom. I dalje je moguće stvoriti si uspješnu malu firmicu, ali teško da će to postati next unicorn.
2. Iskusan tim kojem vjerujete. Bez obzira koliko ste sposobni i snalažljivi, iz iskustva znam da je fizički nemoguće da jedna osoba sve radi sama, ako imate ambiciozne ciljeve. Podijelite odgovornosti i ciljeve.
3. Offering (što nudite, za koga i po kojoj cijeni)
4. Marketing channels i sales
5. Operativne procedure i delegiranje
Standardna šablona, ali u čemu je ključ, zašto neki uspiju a neki ne?
Ključ je u mindsetu. Najuspješniji poduzetnici koje sam upoznala imaju dvije vještine – fleksibility i resilience. Dovoljno su snalažljivi, pametni i mudri da se neprestano mijenjaju, i pivotiraju dok ne nađu onu savršenu formulu za scaling njihovog businessa, i dovoljno su snažni i otporni da zadrže entuzijazam kroz bezbroj neuspjeha i izazova s kojima se suočavaju na poslovnom putu.
Mindset s kojim ćete garantirano doživjeti neuspjeh:
Mislim da bi ovo mogla biti dobra ideja, idem probati pa ću vidjeti. Ako u početku odmah ne krene fantastično, znači da nije to to, odustaješ.
Mindset koji imaju uspješni ljudi:
Moj cilj je xy, voljan sam pokušati tisuće puta, učiti iz svojih grešaka i svaki puta poboljšavati svoju strategiju kada pokušavam, dok god ne uspijem ostvariti ono što sam odlučio.
Uspješni ljudi znaju kako preživjeti neuspjehe, i naučiti iz njih. Neuspješni ljudi odustaju čim se suoče sa neuspjehom, zato nikada ne dobiju priliku za osobni rast.
Komentirajte što vi mislite koje su po vašem iskustvu ključne vještine poduzetnika!
Comentarios